Božić je najljepši i najzanimljiviji blagdan. U školi se tih dana stalno nešto događa. Uz pomoć učitelja učenici se oko svega trude. Naša škola je predivno uređena u doba blagdana.

5. b vani na Tjelesnom, kad ono prilazi školi bager natovaren pravim pravcatim borom. I vani se osjećao njegov poseban miris. Postavljen je u predvorje škole. Učenici su ga okitili  crvenim i bijelim prošlogodišnjim kuglicama te drugim ukrasima, šljokicama i vatama. Pored njega su jaslice i plakat o adventu koji su izradili učenici na Vjeronauku.

Svi volimo otvarati poklone pod borom. Još bolje je davati tj. darivati druge. Jako volim vidjeti izraze lica svoje obitelji kada otvaraju poklone. I nije bitno koliko novaca potrošimo – bitno je dati nešto iz srca. Jedna čokoladica će usrećiti roditelje ili brata i sestru.

I još nešto – važno svima nama. Čuvajte omote od darova, pažljivo odmatajte i koristite ih za zamatanje svojih darova za druge. Isto je i za darovne vrećice. Na taj način čuvamo naš planet. To posebno vrijedi za one koji imaju rođendane ili imendane ovih dana jer dobivaju više poklona od drugih…

                                                                                                                                                              Ema Nikolla, 5. b

Palimo drugu adventsku svijeću, betlehemska svijeća ili svijeća ljubavi.

Svjetlo adventskih svijeća označava dolazeće svjetlo, Isusa, koji rasvjetljuje čitav svijet, pobjeđujući tamu grijeha i zla. Adventske su svijeće izvorno bile crvene i bijele boje, upućujući tako na Isusovu žrtvu i pobjedu. Prema drugoj tradiciji, na vijenac su se stavljale tri ljubičaste svijeće u znak pokore i obraćenja kao priprema na Isusov dolazak, i jedna ružičasta, koja se palila na treću nedjelju došašća kao izraz radosti zbog Kristova rođenja.

Radosna sam što ćemo se obiteljski okupiti te zapaliti i drugu adventsku svijeću.

Izvor: https://hkm.hr/duhovnost/simbolika-adventskih-svijeca-i-molitva-prilikom-paljenja-svijece/ (pristupljeno  3. 12. 2021.)

Palimo prvu svijeću na adventskom vijencu. Time četiri tjedna prije Božića započinje razdoblje Došašća, odnosno duhovne pripreme za Božić. Ono uvijek počinje nedjeljom koja pada između 27. studenog i 3. prosinca (nedjeljom koja je najbliža blagdanu Sv. Andrije) i predstavlja, zapravo, vrijeme čekanja na preobrazbu.

Prije mnogo mnogo godina bile su 24 svijeće, četiri velike i 20 malih. Velike su se palile svake nedjelje a male svaki dan. Kako ne bi svaki dan trebali paliti svijeće, ostavili su samo četiri velike koje danas palimo svaku nedjelju. Zanimljivo, zar ne?

Zapalili smo i prvu svijeću, svijeću nade i vjere, 28. 11. u nedjelju. Napokon, toliko iščekujemo Božić... Sada još samo četiri tjedna i evo ga!

Kristina Gmaz, 5.b

Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata

18. studenog obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Mještani Stubičkih Toplica zapalili su svijeće u središtu isto kao i ljudi diljem zemlje u znak sjećanja i zahvalnosti.

Na Dan sjećanja na televiziji su cijeli dan emitirali program o Domovinskom ratu, što se sve događalo tih dana u Vukovaru i Škabrnji. Moja obitelj i ja pratili smo program kako bismo vidjeli i saznali što se te dane događalo. Baš tužno, a najtužnije za ljude koji su to i proživjeli pa se svake godine prisjećaju svega toga. Neki od njih su davali izjave na televiziji.

Svjetski dan televizije

Nekoliko dana nakon tog tužnog blagdana, 21. studenog, obilježava se Svjetski dan televizije, vrlo veseo dan. Televizija jako utječe na naš život. Po izboru urednika prenosi nam priče iz cijeloga svijeta. Lijepo je saznati o dobrim događajima. A tužne priče poput priča iz Domovinskog rata treba poštovati i učiti na njima.  

Kristina Gmaz, 5. b

Lektira bez imalo muke

Još od prvog razreda lektire su mi bile najdraže. A moje učiteljice Hrvatskog jezika Mirna Domitrek Avirović i Danijela Miklec uvijek su bile i jesu maštovite kada je u pitanju zadatak za lektiru.

Primjerice, u četvrtom razredu za lektiru imali smo pročitati priču „Esperel - grad malih čuda“ autorice Sanje Lovrenčić. Ta knjiga mi je i dan danas najmaštovitija i najčudesnija knjiga ikad.

Dan kada je bila lektira bio je i likovni pa je to učiteljica Mirna dobro iskoristila. Podijelila nas je u grupe i svakoj grupi zadala dio priče za crtanje. Iako je svaka grupa imala istu stvar za nacrtati, svačiji je rad bio drugačiji. To je ono što me podsjetilo na svaki dio te priče.

Ponekad, poželim da sam ja živim u Esperelu. Knjigu preporučujem svima.

A ove smo godine čitali „Bajku o ribaru i ribici“ Aleksandra Sergejeviča Puškina. Zadatak koji smo dobili bio je dosta maštovit. Od vrećice smo morali napraviti baku ili djeda a mi smo glumili drugog lika. Tema je bila povratak baki. Iako je priča bila dosta kratka i nije bilo baš mnogo teksta, (a takve mi se priče baš i ne sviđaju jer nema baš zanimljivih dijelova), bajka je bila poučna. Naučila nas je da ako budemo pohlepni da ćemo biti tužni jer nikada nećemo biti zadovoljni. 

Sve lutke i igrokazi bili su odlični i uživala sam gledati ih. Jedva čekam saznati idući zadatak za iduću lektiru.

                                                                                          Kristina Gmaz, 5. b

Na Povijesti je ponekad jako interesantno. Primjerice, u listopadu smo učili o srednjem vijeku i srednjovjekovnom oružju. Učiteljica Marijana Pavlović zadala nam je da različitim materijalima izradimo srednjovjekovno oružje. Po dvoje učenika je dobilo isto oružje. Teže stvari poput katapulta, kacige, luka i strijele radili smo u paru, a lakše stvari poput mača, sjekire i štita pojedinačno. Uz to smo trebali napraviti prezentaciju u canvi ili nacrtati i napisati na papir o oružju kojim smo se bavili. Izradila sam dva štita od kartona, obojala ih bojicama i napravila ručku od aluminijske folije. Bilo je zanimljivo raditi, a sa canvom sam imala malo problema - nije se htjelo poslati pa sam nacrtala i napisala na papir. Kada smo svi sve predali učiteljica je isprintala naše prezentacije i stavili smo ih na ploču. Taj sat smo govorili o tim oružjima koja smo izradili, učiteljica je davala ocjene, mi smo svaki rad prokomentirali i zajedno se dogovarali za ocjene. Na stolu ispred ploče izložili smo naše oružje i onda ih komentirali. Meni je najbolje izgledao katapult Gabriele  C. i Magdalene M. Matiji se najviše svidio rad Mislava Aščića i Zvonimira Bengera koji su radili samostrel od kartona i drva. Sve radove odložili smo na ormar u učionici.

Nicole Kraševac, 6. a

Tema broja ovogodišnjeg digitalnog Maksića je čitanje, s obzirom na to da smo u nacionalnoj Godini čitanja. Stoga nam je knjižničarka rekla da naćulimo uši ukoliko čujemo na televiziji ili radiju bilo što vezano uz knjige i čitanje.

Tako je u četvrtak, 28. 10., u prvom planu vijesti bio Harry Potter: prošlo je 20 godina od završetka prvog od sedam Harry Potter filmova nastalih po super popularnoj knjizi J. K. Rowling, Harry Potter i kamen mudraca. To me je podsjetilo na moje predškolske dane kada još nisam znala čitati. Naime, obožavala sam  gledati film Harry Potter. Brat mi je ukazao na to da je zapravo film napravljen po knjizi. To me je šokiralo, iznenadilo. Bila sam i malo tužna jer tada nisam znala čitati, pa sam mislila da će maknuli film i ostaviti samo knjige. Mama i brat su me utješili da ako se to ikada dogodi da će mi oni pročitati knjigu. Nije mi bilo zanimljivo - nisam voljela ništa čitati, slušati a pogotovo da mi netko nešto čita.

No sad kad sam starija skužila sam da je čitanje ulazak u drugi svijet - možemo biti princeze koje traže svoga princa, junaci koji štite svijet, čudovišta koja rade neke velike sprave - sve se to zove mašta. I zato, ako se još uvijek pitate čemu služe knjige, one služe kako bi vam pokazale da mašta čini svašta, da možete biti sve što želite i da nikada ne odustanete.

Ema Nikolla, 5. b

U petak, 22 listopada, sastali smo se u Informatičkoj učionici povodom Mjeseca hrvatske knjige. Nas 12-ero učenika iz predmetne nastave sudjelovali smo u Nacionalnom online kvizu u organizaciji Knjižnica grada Zagreba i Hrvatskog centra za dječju knjigu. Bilo je jako zanimljivo. Tu je bio i moj brat Erik. Nisam znala da i on zapravo voli čitati, no bila sam sretna što moj brat i ja skupa sudjelujemo u kvizu. Tema kviza bile su knjige „Učim letjeti a nemam krila“ koju je napisala Ivana Adlešić Pervan, „Moj tata Indijanac“ koju je napisao Mladen Kopjar i „Knjiga recepata za pilotiranje kroz djetinjstvo“ Danijele Pavlek. Naučila sam mnogo toga o knjigama a čak i o piscima. Pitanja su bila jako zanimljiva. U kvizu su sudjelovali 6. a,7. a,5. a i ja i moj prijatelj Leon iz 5.b. Ovo mi je bio prvi put da sam sudjelovala, ali sad znam da ću sudjelovati svake godine. Na kraju nam je knjižničarka rekla da će netko od nas biti izabran za izvlačenje nagrada koje se događa u najvećoj knjižnici u zemlji - Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Radi korone ne znamo još kako ćemo i kada ići no barem sam prvi put sudjelovala u kvizu s mojom školom. U kvizu je bilo mnogo poveznica na mrežna mjesta s odgovorima na pitanja, ali mi se najviše svidjela kakosi.hr. I već znam da čim dođem kući to idem otvoriti i pročitati.

  Ema Nikolla, 5. b  

Moja sestra Darija sa svojim prijateljima iz 1. b i učiteljicom Mirnom Domitrek Avirović bila je u posjetu Općinskoj knjižnici Stubičke Toplice. Po putu ih je “vodio“ jedan pas kojeg su zvali “učiteljem“, smijali su se i zabavljali. U knjižnici su ih dočekali lijepo pripremljeni stolovi. Kada su se svi smjestili krenulo je upoznavanje s prostorom i stvarima u knjižnici. Knjižničarka im je pročitala priču o zecu u knjižnici. Poslije su crtali svoju najdražu priču. Posuđivali su knjige (s novim iskaznicama!) i uzeli označivač za knjige. „U toj knjižnici bila je najdeblja knjiga koju sam ikada vidjela“, povjerila se prvašica. Po povratku je puhao jaki vjetar i skoro otpuhao male prvašiće, ali su uspjeli doći nazad do škole. Naravno, u pratnji psa što ih je sve posebno veselilo.

  Kristina Gmaz, 5. b

Lomovi i gips

Početak školske godine iznenadio nas je čestim ozljedama učenika - s gipsom su došla dva dečka iz 5. razreda (lom noge), jedna djevojka iz 7. razreda (stopalo) i jedna cura iz moga 6. razreda (ruka). Neki su pali s bicikla, neki s rola, neki su se nezgodno penjali i krivo stali. Padovi, lomovi, ozlijede su česti kod nas djece jer smo aktivni i živahni. Na internetu sam pročitala da suvremeni život dovodi do porasta broja djece s lomovima koji su sve teži. Gotovo je sigurno riječ o prijelomu ako je gibljivost bolna i deformacija očigledna. Ako mislite da ste nešto slomili trebate se uputiti liječniku odnosno dječjem kirurgu, svakako uz pomoć odrasle osobe koja će se znati pobrinuti za tzv. imobilizaciju. Nakon pada i loma najbolje je ne micati se da ne dođe do daljnjih ozljeda nego čekati pomoć. Gips je dosadan modni dodatak, ali morate poštivati sve upute liječnika. Nije lako ni dugo izostajati iz škole, gradivo se nakupi. Ali, što je - tu je. Sve će to proći.

Srećom, još nikad nisam ništa slomila iako sam pala s konja kad sam jahala prepone. Neko vrijeme nisam trenirala, ali onda sam odlučila ponovno jahati. Svako treba odlučiti onako kako osjeća i poslušati savjete liječnika.

Budimo oprezni i pazimo na sebe i druge.

Nicole Kraševac, 6. a

Izvor: https://www.adiva.hr/zdravlje/djecje-zdravlje/opekline-prijelomi-najcesce-ozljede-kod-djece-i-kako-ih-tretirati/

Dresirajte svoje pse

Bok svima! Kad  vam ispričam što sam pročitala na internetu nećete vjerovati. Neki  je pas  ugrizao svog vlasnika. Navodno je to bilo u vrijeme neke proslave, ma znate već kako to ide -slavlje, torta, vatromet i tako dalje. Pas se očito preplašio tog vatrometa i ugrizao svog vlasnika kako bi se obranio. Vrsta psa je bila njemački ovčar. Komentari čitatelja bili su:  zašto ne dresirate psa, to je samo pas, baš je sladak,  ja mislim da pas nije kriv, takve pse treba tući! E to me je zadnje baš naljutilo. Psi najčešće grizu kad su  pretjerano  uzbuđeni, ugroženi, kad trpe bol i štite svoj teritorij. Pošto sam i sama vlasnica malenog pekinezera Mikija (i hrčka Julija) savjetujem vam da potražite na internetu ili najbolje pitate veterinara kada psi grizu. Ako vidite da je pas ili bilo koja druga životinja nesretna oraspoložite ih  primjerenom igrom, možda nekom slasnom poslasticom.  Moje mišljenje je da ne smijemo mučiti pse, kao  ni sva živa bića. I ostavite ružne komentare za sebe. VOLITE ŽIVOTINJE, ČUVAJTE IH I DRESIRAJTE!

Laura Franjković, članica skupine Novinari

 Dragi petaši, šestaši, sedmaši i osmaši,

pozivamo vas da se uključite u novi Školski čitateljski klub „Vesnina tajna“.

Prije svega, da vam odamo tajnu - klub nosi ime po dvoje važnih hrvatskih književnika - Vesni Parun i Hrvoju Kovačeviću. Oboje su vezani uz Stubičke Toplice pa tako i našu školu.

Hrvoje Kovačević, naš susjed, pisac poznat po romanima koji u svome nazivu nose riječ „tajna“ – Tajna Stubičkih Toplica, Tajna najboljih prijatelja, Tajna ribljeg oka, Tajna mačje šape, Tajna tužnoga psa, Tajna ljetnoga kampa, Tajna šutljivog dječaka, Tajna crne kutije i mnoge druge tajne. On je veliki prijatelj naše škole zato što nam uvijek dolazi u goste kad ga pozovemo i govori nam o knjigama i životu. Kao voditelj Malih tribina Društva hrvatskih književnika uvijek nam osigurava susrete s nekim književnikom ili književnicom. Pa onda imamo susrete ne s jednim nego čak s dvoje književnika.

Vesna Parun, jedna od najvećih hrvatskih pjesnikinja čiji je neobičan život bio ispunjen tajnama, zadnjih 10-ak godina živjela je u Stubičkim Toplicama u bolnici. Tu je i umrla prije 11 godina. Učenici su je ponekad posjećivali u bolnici. Rado čitamo i recitiramo njezine pjesme.

Kad poželite dođite u naš ŠČK (Školski čitateljski klub) Vesnina tajna. Zajedno ćemo čitati, razgovarati, maštati. Nemamo poseban termin – navratite u školsku knjižnicu kad imate slobodan sat ili kad vam se jednostavno druži s knjigama i knjižničarkom. Prve na redu su nam knjige iz Nacionalnog kviza za poticanje čitanja https://www.mhk.hr/kviz/, a nakon toga ćemo se dogovarati o naslovima za čitanje.

Vidimo se u knjižnici!

Četvrtak pun akcije – priprema za „Gljivarenje v Stubakima"

U četvrtak, 7. listopada, u 5. b bilo je jako zanimljivo. Prvo je sve bilo uobičajeno, imali smo predmete po rasporedu. Ali pod Satom razrednika koji vodi naš novi razrednik Gradimir Borovac bilo je jako zanimljivo.

Od glinamola smo izrađivali jesenske plodove za izlaganje na manifestaciji „Gljivarenje v Stubakima“. Zezali smo se i zabavljali složeni u skupinama po dvoje ili troje. Većina nas je radila kestene, ali moja prijateljica i ja imale smo drugu ideju. Ali, nažalost, nije ispalo kako smo željele.

Prvo smo mislile napraviti jednu veliku bundevu, ali nije išlo, onda smo mislile napraviti dvije bundeve, ni to nije išlo; zatim smo se sjetile da možemo napraviti jednu bundevu i list, e to je išlo; potom smo se sjetile da bismo mogle napraviti još jedan plod poput lješnjaka, ali to su se prve sjetile naše prijateljice u susjednoj klupi pa ga nismo napravile, nego smo napravile kesten.

Nakon što smo svi bili gotovi, morali smo, naravno, počistiti stolove. Kada smo oprali ruke i stajali u redu, naš razrednik je morao „skočiti“ po krpu jer je jedna skupina lošije očistila stol. Tu minutu počela je prepirka, ali ništa strašno. Malo smo se svađali, zezali - to mi je bilo malo smiješno. Činilo mi se kao da je u toj sekundi Treći svjetski rat ušao u našu učionicu. No kada je razrednik ušao u razred svi smo samo stajali na mjestu na kojem smo trenutno bili, šutjeli i gledali u njega. To mi je također bilo smiješno jer smo ga svi u isto vrijeme pogledali.

Nadam se da su i drugi razredi imali ovako zanimljive pripreme za jesensku izložbu.

                                                                                                                                                           Kristina Gmaz, 5. b                                   

Znanstveni piknik

Moju ekipu Robotičara i mene pedagog je obavijestio o Znanstvenom pikniku. To je dvodnevno događanje koje promovira znanost i približava je djeci i mladima uz moto „Znanost je zabavna!“. Pripremali smo našu prezentaciju na satovima Robotike. Znanstveni piknik je održan kod dvorca Oršić u Gornjoj Stubici. Izašli smo iz automobila punih ruku stvari za naš štand. Bili je jako puno ljudi i njihovih štandova. Mi smo predstavili naše BITno računalo koje pomaže računati uz crvene i plave kuglice; kockice za „Čovječe, ne ljuti se“ s binarnim brojevima, sprave za prikaz fizičkih zakona. Razgledavala sam i druge štandove na kojima sam naučila o kristalima, kamenju, prirodi, cvijeću i računalima. Svi su bili jako ljubazni i odgovarali na naša ptanja. Sunce je grijalo i priroda je bila prelijepa. Uživali smo. Nadam se da ćemo i sljedeće godine dobiti priliku sudjelovati.

Lucija Domitrek, 5. a

Ema Nikolla iz 5. b priupitala je Ivana Mišića kako je bilo izlagati na Pikniku. Ivan je bio zadovoljan i sretan te se nada da će i ubuduće sudjelovati. 

"Ja sam u grupi Robotičara pa sam posjetio Znanstveni piknik gdje smo imali štand za prezentaciju svojih radova. Malo smo razledavali i upoznali ljude sa svojom grupom Robotičara i računali smo binarne brojeve. Bilo je precool. Ovo je bilo među mojim najdražim iskustvima u životu."

U predmetnoj nastavi smo obilježili Dan zaštite životinja izradom plakata na nastavi Prirode učiteljice Tatjane Prlina. Neke su životinje u opasnosti i trebamo znati kako možemo pomoći svojim ponašanjem. Fotografije plakata možete razgledati u fotogaleriji.        

(Ines Franjković, 5. a)    

29. 9. 2021. u 13:00 održan je virtualni književni susret u organizaciji Društva hrvatskih književnika. U njemu su sudjelovali učenici od 5. do 7. razreda, Hrvoje Kovačević kao voditelj susreta i „glavni“ gost Mladen Kopjar.  

Bili smo podijeljeni u dvije učionice, 5. a i 5. b bili su u učionici s 6. a, a učenici 7. a su bili u učionici s 7. b razredom. Bilo je uzbudljivo namještati učionice. Svi smo nosili zaštitne maske i prozori su bili širom otvoreni. Dio učenika je u samoizolaciji pa su i oni pratili preko poveznice u virtualnim učionicama.

Mladen Kopjar predstavio je knjige „Moj tata Indijanac“ i najnoviju, koju još nitko nije vidio od publike osim nas, „Djed Mlaz“. Nakon čitanja tekstova bilo je i nekih pitanja o inspiraciji i motivima za pisanje, trajanju pisanja i najdražim piscima (Kušan „Zagonetni dječak“ i Molnar „Junaci Pavlove ulice“) te sam jedno posebno zapazila - Kako ste došli do teme da tata bude baš Indijanac? Sva pitanja su mi se sviđala jer sam se i ja to zapitala. Pisci su nam na kraju poručili da se ovakvi susreti održavaju radi poticanja čitanja i da svakako trebamo to činiti – čitati. Imamo nekoliko knjiga Mladena Kopjara u školskoj knjižnici, i to smo sve posudili, a i krimiće Hrvoja Kovačevića.

Na kraju smo svi pomogli našem prijatelju Mateju da se popne uza stube jer ima gips radi slomljene noge. Taj dio dana mi se jako svidio. Bio je to, kako knjižničarka kaže, čin prijateljstva i tolerancije.

                                                                    Kristina Gmaz, 5. b

Općinska knjižnica Stubičke Toplice nam je darovala besplatnu članarinu za nove članove u 1. a, 1. b, 5. a, 5. b i 6. a razredu. Knjižnica se nalazi u središtu Stubičkih Toplica, ima veliki izbor knjiga za djecu a čak i za odrasle. Pročitala sam mnogo knjiga, kao i moja obitelj. Imaju mnogo bajka, neke su zanimljive, neke su vezane za obitelj i prijatelje. Zato obvezno posjetite Općinsku knjižnicu. Moj razred i ja tamo ćemo se uputiti na nastavi Tjelesnoga u povodu Svjetskog dana pješačenja i ususret Mjesecu hrvatske knjige. Koliko čujem i mnogi drugi razredi škole spremaju se na taj posjet. Baš se radujem!

Ema Nikolla, 5. b

Moj prvi sat na Novinarima

16. rujna 2021. godine bio je moj prvi sat na Novinarima. Novinari su jedna od izvannastavnih skupina naše škole koje vodi naša knjižničarka Blanka Doko. Posebno mi se dojmilo to što sam jedina došla na uvodni sat. No, svejedno sam se zabavila.

Knjižničarka i ja radile smo priču koja se zove Predavanje i kušanje voća u blagovaonici (http://os-stubicke-toplice.skole.hr/?news_hk=1&news_id=1424&mshow=290#mod_news). Tema i gotovi tekst mi se svidio a nadam se da će i vama.

Najdraža stvar na Novinarima mi je to što ćemo izvještavati, pisati i objavljivati tekstove o raznim novostima. Krenula sam na Novinare zato što volim pisati, a u zadnje vrijeme puno čitam. Dok čitam uživim se u priču i zamislim da sam jedan od tih likova i kako bi ta mjesta i likovi izgledali u stvarnosti.

Moj najdraži spisatelj je David Walliams. Upravo sad čitam jednu njegovu zabavnu i smiješnu knjigu koje se zove Banditska bakica i koju svima preporučujem.

Knjižničarka je odlična kao i Novinari te se zato nadam da ćete nam se i vi pridružiti! Sada nas već ima sedmero u grupi. 

Kristina Gmaz, 5. b

Moja zadnja luda vožnja na motoru

Brat Hrvoje i ja volimo motore. Često se vozim s njim kao pratnja. Neki od vas će pomisliti da sam muško. Ne! Ja sam cura!

Zadnja vožnja na motoru, 20. rujna, bila je totalno luda. Kad se vozite na motoru morate nositi kacigu, zaštitno odijelo i čizme – obavezno! Može vam spasiti život! Kad smo krenuli bilo je odlično. Ne postoji ni jedan čovjek koji nema barem 30 posto one zabavne i čudne ludosti u sebi. Istražili smo cijelu šumu. Nismo vidjeli ni jednu životinju, možda zato jer sam ih otjerala svojim glasnim pjevanjem pjesme s Eurovizije Begin. Bilo je odlično sve dok moj vozač nije pregazio vrganje. Nije ih stigao zaobići. U tom trenutku došlo mi je da mu uzmem motor i nastavim sama! Ne volim gaziti šumske plodove. 

Vožnju smo završili nakon tri sata vrativši se kući puni dojmova i dobrih osjećaja.

Laura Franjković, 6. a

MOJ TATA INDIJANAC

Kada sam prvi put počela čitati radioigru „Moj tata Indijanac“ nisam mogla prestati. Radi se o tome da dječak Fran ima dobrog i šaljivog tatu koji je Indijanac. Ne govori baš najbolje hrvatski jezik pa je stoga malo smiješan, ali zato sve što govori je jako lijepo i zabavno. Zato ako voliš šaljive, zabavne i zanimljive tekstove posudi knjigu Mladena Kopjara „Moj tata Indijanac“ – osim tog teksta u zbirci se nalazi još četiri interesantne radioigre. No idemo sad mi malo o piscu koji će nam 29. 9. doći u školi, kako knjižničarka kaže, virtualnim putem. Knjigu je napisao Mladen Kopjar. Njegova druga djela su Čokoladne godine, Poštanski Marko itd… On je jako šaljiv i zabavan pisac, po struci pravnik i bibliotekar. Pročitajte te knjige – svidjet će vam se!

 Ema Nikolla, 5. b

O IROKEZIMA

Moj prvi ovogodišnji zadatak na Novinarima je napisati tekst o Indijancima Irokezima. Pročitala sam igrokaz ''Moj tata Indijanac'' koji je napisao Mladen Kopjar. Uskoro ćemo s njime imati virtualni književni susret pa je i zato zanimljiv za našu grupu školskih izvjestitelja.

Prvih par dana baš i nisam imala vremena. No kad sam ga pronašla i sjela za svoj radni stol (uzela bilježnicu, olovku i laptop) te krenula istraživati i čitati nisam baš pronašla nešto zanimljivo o Irokezima. Pomoć sam potražila od knjižničarke.

U digitalnom izdanju Enciklopedije na mrežnom mjestu Hrvatskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleza pod natuknicom „Indijanci Irokezi'' pronašla sam sljedeće informacije: Irokezi - skupina jezično srodnih sjevernoameričkih indijanskih plemena. Procjenjuje se da je oko 1600. bilo oko 5500 pripadnika Pet plemena i oko 5000 pripadnika plemena Tuscarora.  Irokeška je konfederacija zbog svojega graničnoga položaja između francuskih i engleskih doseljenika imala u XVII. i XVIII. st. značajnu političku i gospodarsku ulogu na američkom sjeveroistoku. Irokezi su bili britanski saveznici u sukobima s Francuzima. Irokezi su se tradicionalno bavili poljodjelstvom i lovom, a nešto manje i ribolovom, a značajnu je ulogu imala i trgovina. U SAD-u i Kanadi danas živi više od 130 000 Irokeza.

Postoji i frizura naziva Irokeza. Na književnom susretu možemo pitati Mladena Kopjara zašto je za svog glavnog lika odabrao upravo Indijanca Irokeza.

Nicole Kraševac, 6. a

Izvor: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27851 (pristupljeno 22. 9. 2021.)

10 RAZLOGA ZA PRIDRUŽIVANJE             NOVINARIMA

1. koristan način provođenja slobodnog vremena

2. razvijanje vlastitog talenta i sposobnosti za pisanje

3. svjedočiš puno zanimljivih događanja

4. novinari su zajednica u kojoj jedni drugima pomažu

5. knjižničarka ima dobar smisao za humor

6. upoznajete mnoge ljude

7. uređujete školski list Maksić i školski web

8. intervjuirate različite ljude i doznajete novosti

9. idete na natjecanja

10. zabava i edukacija

Mirka Matuša Popović, članica izvannastavnih skupina Bibliofili i Novinari od 2017. do 2021.

Na poveznici https://anyflip.com/flcdt/doto možete listati 7. broj školskog lista Maksić iz šk. god. 2019./2020. 

Najava 12. Dana škole

28. svibnja obilježavamo Dan škole. Naziv čudniji no ikad – Frtalj kreativnosti i Vrtni festival.

Knjižničarka obilazi učionice i raspituje se među učenicima znaju li što znači riječ „frtalj“. Neki je čudno gledaju dok drugi spremno odgovaraju. Na školskim panoima stoje natpisi: Riječ tjedna – FRTALJ. Uz objašnjenje odakle taj germanizam i što znači.

Evo kako sam ja to shvatila. Frtalj je četvrtina od nečega, npr. frtalj kruha je pola od pola. Ili pola od jednog sata je 30 minuta i tih 30 minuta još jednom na pola je 15 minuta. Točno prema tih 15 minuta trajanja različitih kreativnih učiteljskih radionica naš je Dan škole dobio naziv Frtalj kreativnosti – sport, glazba, likovnost, scenske i dramske igre, kvizovi, strani jezici, vjetrenjače, lutkarstvo… Što se tiče dijela „Vrtni festival“ riječ je o nečem stvarno posebnom – o dolasku volontera iz udruge O.A.ZA. i iz devet zemalja – Njemačke, Švedske, Poljske, Francuske, Španjolske, Grčke, Sjeverna Makedonije, Mađarske, Nizozemske. Svi se oni pripremaju za radionice s mlađim i starijim učenicima. Jedva čekamo petak!

Povodom Dana škole u prostoru škole bit će organizirane izložbe projekata i aktivnosti provedenih tijekom ove školske godine te zajedničkog međupredmetnog projekta "Lektira-song".

Tekst: Nicole Kraševac, članica izvannastavne skupine Novinari

Iz Rječnika stranih riječi Bratoljuba Klaića:

fr̀tālj m  

1. četvrti dio čega; četvrt, četvrtina, kvarat

2. firtl, rajon, okrug

Herbarij vedrine

Herbarij je zbirka prešanog sušenog bilja. Uz svaku naljepljenu biljku nalaze se podatci o njoj npr.naziv, vrsta, gdje je nađena, datum, stanište, starost biljke... Tri najstarija herbarija nalaze se u Kasselu u Njemačkoj iz 1569, Bologni u Italiji iz 1570, i Baselu u Švicarskoj iz 1588. Sada ću vam objasniti kako sam ja napravila svoj herbarij. Bilo je proljeće. Prvo sam u šumi, livadi i dvorištu prikupila 15 biljaka. Stavila sam biljke u novinski papir pa na dasku i još preklopila teškim kamenom - tako sam ostavila tjedan dana da se sprešaju. Kada su se biljke sprešale kupila sam mapu u koju sam nalijepila i napisala nazive biljaka. Donijela sam herbarij u školu kako bih ga pokazala učiteljima, a i prijatelji koji su bili zainteresirani su malo prolistali. Bilo je jako zanimljivo raditi herbarij šetajući u prirodi. U svemu tome pomogli su mi članovi obitelji. Mislim da bi svatko trebao pokušati napraviti svoj herbarij.

Tekst: Nicole Kraševac, članica izvannastavne skupine Novinari

Koji je vaš sport?

Međunarodni dan sporta 26.5. Sport nam je bitan za zdravlje i kondiciju. Svi bismo trebali trenirati barem jedan sport ili kod kuće vježbati. Treniram jahanje i planiram se upisati na odbojku.

Jahanje obožavam zato jer smo kod kuće uvijek imali konje i moji su radili na ranču. Konji su mi doslovno život i neću nikad odustati. Jahanje treniram u topličkom klubu ,, Centar ritam s konjem“ i tamo idem stalno kada imam vremena. Obožavam biti tamo jer jako volim konje i provodim puno vremena vani s njima, a jahanje imam jedanput do dva puta tjedno. Konj ima 4 različita koraka: hod, kas, center i galop. Konji jedu sjeno, zob, repne rezance, mrkve, jabuke, travu... Svaki konj ima svoju poslasticu. Konja se prije jahanja treba lonžirati. Što znači lonžiranje? To je navođenje konja da se kreće u krug tako da ako ima višak energije da to tada iskoristi, a ne dok se jaše tako da nebi jahač pao. Lonžirati ne treba sve konje, ovisno o njegovu karakteru. Konja treba i četkati - postoje različite četke za skidanje dlaka, prašine, blata... Na ranču se održavaju škole jahanja, hipoterapije, šetnje na konju, proslave rođendana, radionice... Uglavnom uvijek nešto zanimljivo.

Sport igra važnu ulogu u svim područjima ljudskog života. Nevjerojatno koliko se sportova razvilo kroz povijest: nogomet, košarka, kriket, tenis, atletika, ragbi, boks, hokej na ledu, hokej na travi, odbojka, bejzbol, golf, badminton, biciklizam, plivanje, stolni tenis, gimnastika, rukomet, skijanje, jahanje, klizanje, jedrenje, surfanje, vaterpolo, kuglanje, golf, judo, streličarstvo, taekwondo, maraton.

I na kraju, ne možete nikako reći da nema sporta koji se vama sviđa. Navela sam samo neke! Pustite mobitele, trenirajte nešto, a ja ću probati odbojku!

Tekst: Nicole Kraševac, članica izvannastavne skupine Novinari

Dan Općine Stubičke Toplice

U ponedjeljak, 10.5., bilo je obilježavanje Dana Općine Stubičke Toplice. Povodom toga je organizirano predstavljanje Monografije Viktora Šipeka ispred Lječilišta i otvorenje novog vanjskoga bazena u Stubičkim Toplicama. Naše školske novinarke su bile zadužene za štand na kojem su prodavale knjigu. To je bila i odlična prilika za promatranje i informiranje o brojnim događanjima.

Na početku je domaćin i načelnik Općine Josip Beljak pozdravio skup i okupljenima čestitao Dan Općine Stubičke Toplice. Nakon toga je uslijedila dodjela priznanja uspješnim mjesnim sportašima te našoj knjižničarki Blanki Doko i učiteljici razredne nastave Davorki Maček za promociju i dobrobit Općine. Osim nas čestitala im je i ravnateljica škole Brigitte Gmaz. Stručno predstavljanje monografije vodile su poznavateljice života i rada topličkog umjetnika Viktora Šipeka iz Muzeja Hrvatskog zagorja i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pročitale su i pismo njegove kćeri Helene Šipek, također poznate slikarice. Svi smo pozorno slušali i saznali mnogo toga zanimljivoga o obitelji Šipek. Skup je pozdravio i krapinsko-zagorski župan Željko Kolar. Uslijedilo je razgledavanje novih drvenih skulptura i likovne izložbe u parku Maksimilijana Vrhovca. Kulturno-umjetnički program uljepšan je vokalno-gitarskom glazbom Mirele i Vladeka.  

Šećer na kraju za Dan Općine – vatromet! Bilo je predivno, a najbolje je bilo što je dugo trajao i mogao si baš uživati u njemu.

Tekst: Natalija Kucelj

Dan planeta Zemlje

22. 4. obilježavamo Dan planeta Zemlje. Zemlju neki zovu ,,Plavi planet“ zato što na njoj ima više vode nego kopna. Vode ima 71%, a od toga  97,5% je slane vode. 29% je kopno. Zemlja je okrugla i ima dva dijela - sjevernu i južnu polutku. Da se Zemlja ne okreće oko svoje osi ne bi bilo života jer bi na jednom dijelu bio uvijek dan, a na drugom mrak. Treba joj 24 sata da se okrene oko svoje osi. Sastoji se od kore, plašta i jezgre. Njezin smanjeni prikaz nazivamo globus. O svemu tome naučili smo na nastavi Geografije. Sad nas više nitko ne može uvjeravati da je Zemlja ravna!

Tekst: Nicole Kraševac, članica izvannastavne skupine Novinari

NOVIGRADSKO PROLJEĆE 2021.

Kronologija polaznice Slikarsko-scenografske radionice

VODA, VODA I JOŠ VODE

NEDJELJA

Dan sam provela u uzbuđenom očekivanju 19 sati – službenog otvaranja Škole stvaralaštva. I nisu razočarali! Otvorenje je popraćeno himnom i pjesmama te je predstavljena ovogodišnja tema, voda. Sutra počinjemo s radom i jedva čekam.

PONEDJELJAK

U 9 sati prijavila sam se na zadani link i odabrala svoju radionicu. Iz škole u Novigradu virtualno nas je dočekao voditelj Slikarsko-scenografske radionice, Theodor de Canziani. Započeli smo razgovor o temi – vodi. Ključni pojmovi o kojima smo razgovarali bili su konceptualna umjetnost, tašizam, kubizam, i, naravno, voda. Ostatak dana proveli smo razmišljajući, pišući, istražujući i crtajući o tim temama. Misli smo međusobno dijelili, te ćemo sutra za to stvoriti i WhatsApp grupu.

U 20 sati svi smo se prijavili na glavni link kako bi prisustvovali večernjem programu, kojeg, nažalost, nije bilo. Nema veze, biti će ga sutra!

UTORAK

Prijavljujem se u 9 sati u svoju radionicu. Nakon prisjećanja na sve što smo pripremili i razmislili jučer, puštamo glazbu i bacamo se na posao! Pošto je dokumentacija važan dio konceptualne umjetnosti, slike i snimke svog rada i napretka slali smo u novonastalu WhatsApp grupu. Grupa je olakšala ne samo praćenje svojeg rada, nego radova drugih te međusobnu komunikaciju. Još je jedna novost danas, osnovana je (D)ružionica za međusobno druženje polaznika u slobodno vrijeme pod pauzama.

Večeras je bilo večernjeg programa na kojem se, naravno, pričalo o vodi, pila voda, izvodile vježbe s vodom i još mnogo toga.

SRIJEDA

Danas se radilo na veliko, svi su imali mnoštvo zanimljivih ideja kako iskoristiti naše dogovorene materijale: plastične vrećice, najlone, folije i razne vrste plastike. Jedna od stvari koja mi se posebno svidjela bila je da smo imali veliku slobodu u interpretiranju teme, tj. nismo imali jedan zadatak i određen način na koji ćemo ga napraviti, nego smo samo dobili smjernice s kojima se možemo lakše orijentirati. Pošto je voda poluprozirna u našu smo scenografiju trebali uključiti svjetlost. Voda je obično u pokretu, te smo iluziju kretanja trebali postići ili teksturom, ili pomicanjem naše scenografije. U WhatsApp grupu pristižu zanimljive slike i videozapisi, a pristižu i glazbene želje. Preko Zoom poziva zajedno smo svi slušali glazbu, atmosfera je vesela i bezbrižna.

Popodne nas je posjetila radionica Scenske glazbe i pokazali smo im svoje radove, na temelju kojih će napraviti skladbu.

Večernji program bio je točka na i, svi smo se zabavili!

ČETVRTAK

Radi se dalje, već smo svi uhodani u rutinu. Na prozorima moje sobe osvanuo je vodopad i valovi od plavih i bijelih plastičnih vrećica. Igram se s vodenim bojama i preostalom plastikom i folijama. Na pauzi se priključujem u (D)ružionicu, koja je svaki dan puna raznih ljudi i tema.

Na večernjem programu vidjela sam neke od radova scenskih radionica te Fotografske radionice, jako su mi se svidjeli.

PETAK

Sve se danas završava, šalju se zadnje slike. Još ne mogu vjerovati da je već polako sve gotovo, tako je brzo proletjelo! Napravila sam još jedan rad na zidu sobe. Popodne je svratio voditelj Scenske glazbe s gotovom skladbom, koja će biti uključena u naš završni rad: sve slike i videozapisi naših radova spojeni u jedan videozapis, kao jedna velika, zajednička scenografija.

Navečer se u (D)ružionici po zadnji put sastajala ekipa, upoznala sam par novih ljudi, prije nego smo se svi odjavili i otišli na zadnji večernji program. Ove su se večeri predstavljali završni radovi gotovo svih radionica, i bili su fenomenalni! Zadnji večernji program nije razočarao.

SUBOTA

Danas ujutro, nakon predstavljanja svih završnih radova, popraćena pjesmom sv. Pelagiju i himnom Škole, zatvorena je Škola stvaralaštva Novigradsko proljeće 2021., prvi puta održana online.

Odjavljujem se s meetinga te time završavam ovu kronologiju.

Nikolina Gmaz

2020. godina za sve nas bila je strašno uzdrmana i stresna, a to se nastavilo i u 2021. posljedicama potresa u okolici Petrinje. Od događaja koji su naslijedili u 2020.g. (pandemija COVID-19, razoran potres u Zagrebu i Petrinji, škola online..) moj pogled na superheroje se u potpunosti promijenio.

            Vjerojatno prva asocijacija na riječ superheroji su Spiderman, Thor, Iron Man… No  u zadnje vrijeme se pokazalo da su pravi ljudi superheroji tu, među nama. Ljudi koji su znali pružati ruku u najtežim i najstrašnijim trenutcima, ljudi koji su se znali osmjehnuti kada su svi bili potreseni i u depresiji, ljudi koji su izašli i kada se nije moglo gdje. Ljudi koji su zaboravili granice, koji su zaboravili razmirice; ljudi kojima nije bitno odakle ste, koje ste vjere i za koga navijate. Ljudi koji iako svoje učenike nisu mogli vidjeti, radili su punom parom da bi te učenike mogli obrazovati, koji su bili jaki za sve. Roditelji, brat, sestra, koji nisu plakali poradi nas, koji su bili jaki jer mi nismo, koji su se brinuli jesmo li dobro. Prijatelji, koji su provjeravali jesmo li dobro, imamo li sve i trebamo li pomoć. Superheroji odjednom nisu nosili moderne i zgodne oklope, nego su u kutama pomagali ljudima, u uniformama čistili ceste, gasili požare, spašavali ljude. Ljudi koji su u tenisicama istrčali van da pomognu.

            Od tada nije bitno kako se zoveš, koji ti je supercool nadimak i odakle. Od tada si bio superheroj jer si se usudio prkositi situaciji. 

Napisala: Mirka Matuša Popović, članica skupine Novinari

Razgovor povodom maškara

Sve je stvar kreativnosti, strpljenja i potpore

Ove smo godine putem online ankete glasovali o najboljoj fašničkoj maski u predmetnoj nastavi. Interesiralo nas je kako su učenici 8. a Leon i Mirka čije su maske osvojile 1. i 2. mjesto izradili svoje maske. Prema njihovim komentarima i autentičnosti možemo zaključiti da su zasluženo osvojili nagradne vaučere za organizaciju učenja.

PITANJA:

1. Kako ste izradili svoj kostim?

2. Što vam je bilo najteže, a što najlakše u izradbi svog kostima?

3. Kako ste došli na ideju za svoj kostim?

Leon M., 8. a

1. Kostim sam napravio od kartona, vrućeg ljepila, rukavica i od stare majice. Za boju sam koristio rubin crvenu i deep žutu u spreju.
2. Za najteži dio ne mogu reći sa sigurnošću jer je maska trebala biti vrlo detaljna i koristio sam nacrt, a ostatak je bio rađen po mjerama i bez nacrta.
3. Ideju za kostim sam dobio nakon što sam pogledao film Osvetnici završnica. Kostim je trebao biti replika Iron man odjela Mark 4, ali odijelo je na kraju ispalo kao moj vlastiti (ne tako elegantan) dizajn. Ovaj projekt sam započeo 2019. (6. 6.) godine i trebao je biti završen 2020. No ipak je zbog slobodne teme bio završen u veljači 2021.

Poruka za učenike koji žele izraditi masku:

U slučaju da se netko želi okušati u ovom neka znaju da je ovo bio dug i neuredan proces. Puno je mjerenja, rezanja i lijepljenja i nema tutorijala na internetu. Ali ako mislite da imate ono što je potrebno, ne vidim razlog zašto ne biste pokušali.

Mirka M. P., 8. a:

1.  Kostim sam izradila tako što sam našla plave najlonke i vestu kako bi mi udovi bili plavi, kosu sam obojala jednokratnom bojom za kosu, a lice i dlanove bojom za kožu. Našla sam svoju staru haljinu i kapu i tako se obukla u svoj omiljeni lik iz djetinjstva.

2.  Najteže je zasigurno bilo tu šminku i boju sa sebe skinuti, oprati odjeću i naći sve potrepštine, sve ovo ostalo je bila stvar kreativnosti i strpljenja.

3. Nakon puno razmišljanja i ideja, što o likovima iz filmova i serija, što iz knjiga, sjetih se kako bi Štrumpfeta bila dobra ideja. Iako sam imala velike predrasude oko toga što bih se trebala obojati, ipak su kreativnost i potpora roditelja presudili za tako nešto.

Razgovarala i napisala: Natalija Kucelj, članica izvannastavne skupine Novinari

U četvrtak, 10. prosinca,  u Informatičkoj učionici osvanuo je zanimljiv i vrlo lijep prizor. Učiteljica Melita Hubej odlučila je ukrasiti učionicu božićnim drvcem od papira, a knjižničarka joj je ponudila knjige koje u kutijama, nakon mnogo godina korištenja i druženja s učenicima, strpljivo čekaju na otpis. I tako je od starih, oštećenih i raspadnutih knjiga napravljen – bor!

Bor se nalazi na stalku – kutiji omotanoj listovima starog kalendara i napunjenoj knjigama. I to je primjer reciklaže i održivosti knjiga.

Knjige su jedan od najboljih darova pod bor (bio od knjiga ili ne), baš zbog svoje trajne održivosti. Ne samo da čitatelju daju trajno bogatstvo u znanju i razvoju ličnosti, nego se i nakon 30-ak godina čitanja mogu iskoristiti, na primjer za slaganje ovakvoga bora, i kasnije reciklirati u stari papir i daljnju proizvodnju.

Još jedna dobra strana ovog knjiškog bora je to što učenici vide pregledati naslove knjiga od kojih je sastavljen. Ispod bora ostavljaju poruke i prisjećaju se starih knjiga koje su pročitali.

Tekst: Nikolina Gmaz, članica izvannastavne skupine Novinari

Maske

Da nam je netko prije godinu dana rekao da ćemo morati nositi bilo kakve maske osim fašničkih, ne bismo mu vjerovali. No korona nam je u život donijela zaštitne maske.

Bez maske više nigdje ne smijemo ići. Idemo u dućan ili bilo koji drugi javni prostor - maska, idemo u školu – maska. Već smo se i navikli na maske. Nosimo ih u džepovima ili torbama kako ih ne bismo zaboravili jer znamo da nikamo bez njih.

Možemo imati medicinske ili maske od tkanine koje možemo sami izraditi. Sada je novi trend da masku usklađujemo s odjećom. Većina nas ima masku od tkanine u nekim bojama, pa je usklađujemo s odjevnom kombinacijom. Neki na njih upisuju poruke te tako ističu svoj stil i životna stajališta.

Ima nas puno koji ne nosimo pravilno masku. Nije nam baš uvijek najugodnije. Neki ju nose na bradi, neki ispod nosa, a svi znamo da je najpravilnije kad maska prekriva usta i nos. Tada nas štiti.

Ima i nešto praktično u tim maskama - primjerice, ako pričate sami sa sobom onda vas ne mogu vidjeti ili ako ste bez šminke onda se to prekrije. Ni brada i brkovi ne moraju baš uvijek biti uredni pod maskom.

Nadamo se da ćemo uskoro moći biti bez maski jer ipak je najljepše od svega vidjeti iskreni osmijeh na licu.

SAM IZRADI SVOJU MASKU  (https://www.hemco.hr/hr/blog/214-kako-sami-mozete-izraditi-tekstilnu-masku-za-lice)

1. Uzmite tkaninu i odrežite 20x24 cm.

2. Porubite gornji i donji rub maske duplim podvijanjem.

3. Na bočnoj strani savijte tri puta i zašijte.

4.Uzmite dvije trake od uske lastike, dužine 25 cm. Možete povećati i smanjiti.

5. Spojite krajeve lastike.

6. Porubite bočne strane maske duplim podvijanjem i zašijte.

Tekst: Natalija Kucelj, članica izvannastavne skupine Novinari

Tolerancija u našoj školi – korak po korak

Povodom Međunarodnog dana tolerancije, 16. studenog, prošli tjedan su se učenici naše škole, s posebnom svjesnošću o nepravdi u svijetu načinjenu ljudima radi različitosti, „bacili“ na posao izrađivanja stopala mira u projektu „100 koraka za toleranciju“. Na stopalima su napisali afirmativne poruke, nacrtali svoja remek-djela i osmislili pjesme kao poticaj na toleranciju. Uz to što su se lijepo zabavili, učenici su mogli naučiti koliko je važno biti tolerantan i ono najvažnije - promjena kreće od tebe.

Tekst: Mirka Matuša-Popović, članica izvannastavne skupine Novinari

Prijateljstvo

Dobar budi prema drugima

Jer svi imamo osjećaje.

Ej, budi dobar prema djeci koja su i drugačija.

Voli svoje prijatelje!

Ovo je pjesma prijateljstva

Jer volim svoje prijatelje.

Čak ako si i ti drugačiji, budi prijatelj svima

I sreću daj tužnima i usamljenima.

Cvijet pruži za sreću i pomirenje -

Evo pjesme o prijateljstvu.

Ema Viktorija Lešković, 4. a (Pjesma u obliku akrostiha nastala u projektu Naša mala knjižnica)

Virtualni susret osmaša s Nikolom Kristićem

U utorak, 10. studenog, preko videokonferencije imali smo priliku čuti i upoznati hrvatskog novinara, bivšeg ratnog reportera i urednika HRT-a Nikolu Kristića. Ususret Danu sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danu sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje na stolovima učionica nalazili su se lampaši i knjige „Priča iz Vukovara“ Siniše Glavaševića koji je bio vršnjak i kolega Nikole Kristića. Na početku poslušali smo njegovu pjesmu „Vukovarski advent“. Svjetlost svijeća i glazba odveli su nas mislima Vukovaru. Učenica 8. b Lana Roth potom je pozdravila gosta Nikolu Kristića, ravnateljicu Brigitte Gmaz, knjižničarku Blanku Doko, pedagoga Gorana Jenića, psihologiju Valentinu Posavec, učiteljice Hrvatskog jezika Danijelu Miklec i Rominu Gorički Mihaljinec te učenike 8. a i 8. b razreda. Nikola Kristić govorio je o novinarima stradalima u Domovinskom ratu, o tome kako je bilo važno svakodnevno izvješćivati i prenositi informacije diljem svijeta. Pročitao nam je dvije „Priče iz Vukovara“ (Priča o gradu i Priča o neprijateljima) hrabrog i talentiranog novinara Siniše Glavaševića. Bilo je posebno slušati i gledati čovjeka koji je poznavao autora i dijelio s njime tešku ratnu svakodnevicu. Trebalo nam je malo vremena da proživimo emocije nakon čitanja. Poručio nam je da trebamo uvijek poslušati različita mišljenja, ali odluke donositi svojom glavom i srcem. Na samom kraju Nikola Kristić pročitao je dvije svoje pjesme o ljubavi iz zbirke neobična naziva „Daleke blizine“. Obećao je da će darovati primjerak školskoj knjižnici. Bio je to jedan zanimljivi videosusret kojeg ćemo sigurno pamtiti.

Preporučujemo vam da poslušate pjesmu „Vukovarski advent“, pročitate barem koju „Priču iz Vukovara“ i u srijedu, 18. studenog, pokažete i osjetite posebno mnogo poštovanja za Vukovar.

Tekst: Natalija Kucelj, članica skupine Novinari

U petak, 30. listopada, razred je dobio neočekivane vijesti – moramo u izolaciju! Nemalo smo se iznenadili da je jedna od nas pozitivna na COVID-19 te da ćemo imati nastavu online do idućeg petka, kada se vraćamo normalno u školu.

Ja sam svoju samoizolaciju dobro podnijela. Ovo mi je druga izolacija, ali prvi put da sam izolirana samo ja. Čudno je biti izoliran u svojoj sobi, s malo kontakta s ukućanima. Bilo je teško objasniti mlađim sestrama zašto se ne možemo igrati zajedno.

Nije mi smetalo puno slobodnog vremena koje sam utrošila na crtanje, pisanje i pogotovo čitanje, niti mogućnost duljeg spavanja zbog nastave online, s kojom nemam problema.

Sve u svemu, u sobi mi nije bilo dosadno, jedino mi je smetao manjak komunikacije s prijateljima i obitelji te nemogućnost izlaska iz kuće.

Istražila sam kako su drugi iz razreda podnijeli svoju samoizolaciju.

„Meni je svejedno hoću li imati školu online ili uživo, no uživo mi je nešto lakše naučiti gradivo, pa je mi ipak draže. Kod online nastave imam više vremena da napravim neki zadatak i dobijem nešto više sna.

Što se samoizolacije tiče, nije mi neki problem cijeli dan biti u svojoj sobi. Nađem si nešto za raditi i tako cijeli dan. Sa svojim ukućanima se vidim samo u prolazu. Primijetila sam da moji roditelji ne idu nikamo, a kad idu kod bake nose masku za svaki slučaj.

Sada, kad sam u stalno u svojoj sobi, puno sam na internetu, pa se nadam da će mi laptop preživjeti od povećanog rada.“ (A. M.)

„Meni je u samoizolaciji u početku bilo super, ali s vremenom je postajalo sve dosadnije i gore. Izolacija je na mene dosta utjecala i promijenila tok razmišljanja. Bilo im je jako dosadno.

Iz samoizolacije sam naučio da ako sam kod kuće dulje vrijeme, to može postati jako zamorno i dosadno.“ (D. P.)

„Tijekom samoizolacije naučila sam koliko mi zapravo nedostaje vanjski svijet i druženje s prijateljima. No koliko god mi nedostajali prijatelji, nedostaje mi i obitelj s kojom imam minimalni doticaj i komunikaciju.

Iako nemam simptome i nisam zaražena, moram provoditi većinu vremena u svojoj sobi gdje sam nekako prepuštena svojim mislima. Uvijek je tišina jer moji nećaci ne dolaze zbog ove situacije koja nas je stekla. To je odluka njihove majke da ih zaštiti.

Što se tiče mojih ukućana, oni imaju svoju slobodu, ali ipak i ograničenje pristupa meni i mojem prostoru.

Pokušavamo misliti pozitivno o ovoj situaciji, a najveća podrška mi je mama koja je svaki dan tu za mene kad mi nešto treba ili da mi samo kaže “Sve će to proći!”.

Ukratko rečeno, nemam baš neki pozitivan dojam na samoizolaciju, ali ako je potrebno, izdržat ću.“ (A. M. Z.)

 „Samoizolacija ne utječe previše na mene, zato što i inače baš ne izlazim puno iz kuće van. Školu imam online, ali mi ni to nije problem, jer sam se otprije naviknuo na to. Kad bolje razmislim čak ima i jedna dobra stvar, ne trebam svako jutro ići u dućan ili pekarnu, nego umjesto mene ide netko od ukućana.

Tako da jedino što mi je samoizolacija promijenila je zapravo mala stvar koja je čak i pozitivna.“ (M. K.)

„Moji dojmovi samoizolacije su loši, ne sviđa mi se to što sam doma. Dosadilo mi je biti u kući te jedva čekam petak kada ću moći izaći van s prijateljima.

Na mene izolacija utječe loše, čini me tužnom to što ne mogu van s društvom, nego sam zatočena u kući.“ (K. M.)

„Na početku mi je bilo lijepo, ali sam shvatio da je dosadno biti cijeli dan u kući, pa sam izašao i pomogao tati. Nisam išao blizu roditeljima, a ne idem često van pa mi nije smetala zabrana izlaska.

Svidjelo mi se da smo imali online nastavu, jer su neke stvari lakše, a i zato što za vrijeme online nastave možemo dulje spavati i jesti dok radimo, što ne možemo u školi.

Naučio sam da je zdravlje važno i da se trebam više čuvati od korone.“ (D. P.)

„Kada sam čula da ćemo ići u samoizolaciju, mislila sam da će mi biti super, ali nije ispalo tako.

Lakše mi je učiti kada smo u školi, zato što nam učitelji mogu puno više objasniti nego na nastavi online. A i nekako mi je zanimljivije. Iskreno, više mi se sviđa kad idemo u školu i ne bih htjela da opet moramo u izolaciju.

Mojoj je mami također bolje da idemo u školu jer joj onda, kako ona kaže, ne radimo nered.

Još bih samo htjela dodati da nije tako sjajno biti doma, te da jedva čekam da sve ovo završi i da možemo napokon skinuti maske.“ (L. R.)

„Pa, meni se samoizolacija zapravo nekako i sviđa. Online škola je puno lakša nego škola uživo, mogu puno više spavati i ne moram se nikamo spremati, žuriti ili nekamo ići.

Moja braća su potpuna suprotnost. Oni se još ranije dižu kako bi igrali PlayStation, a škola im je draža uživo jer se tako može družiti s prijateljima i ne voli biti izoliran.

Mislim da je mami možda čak ovako i bolje zato što stvarno vidim da je puno opuštenija (nije uopće reagirala na loše ocjene iz Glazbenog koje sam dobio), duže ostaje s nama i više se družimo.

Tata ipak više radi na poslu i u „svom vrtu“, napravio je krov na terasi zbog viška vremena. Izgleda mi puno umornije nego prije ove korone.“ (F. E.)

„U petak sam većinu dana provela gledajući razne filmove u svojoj sobi. S obzirom da ne smijem nikamo, a imali smo praznike, dane sam uglavnom provodila na mobitelu i računalu, te pospremajući svoju sobu i ostatak kuće da ubijem vrijeme. Malo sam se družila sa sestričnom Ines, tek toliko da mi ne bude baš jako dosadno.

Uglavnom, samoizolaciju sam provodila na mobitelu razgovarajući s prijateljima. Doživljaj mi nije bio ništa drukčiji nego što je bio u razdoblju od trećeg do sredine četvrtog mjeseca kada smo svi bili u karanteni.“ (E. P.)

„Samoizolacija mi ne stvara nikakav problem. Nisam se previše iznenadio kad sam čuo vijest jer sam već bio spreman na to. Zapravo, očekivao sam to.

Ne volim online nastavu i smatram da je nastava u školi puno učinkovitija, ali s obzirom na situaciju morao sam se prilagoditi. Nije mi problem biti cijeli dan u sobi, jer tako i inače provodim vrijeme. Dosta vremena provodim ležeći na krevetu i razmišljajući. Vrijeme ubijam i gledajući kroz prozor.

Iz samoizolacije ne mogu naučiti ništa novo jer sam ja i kada nema samoizolacije većinu vremena izoliran.“ (L. S.)

„Kad sam u petak čula vijest da idemo u samoizolaciju, prvo sam se razveselila jer ću se odmoriti i dobro naspavati. Ali sam se odmah rastužila kad sam shvatila da ćemo opet imati nastavu online.

Subotu sam provela odmarajući, čak sam i pospremila sobu od dosade. Ovo mi je bila prva godina da nisam sa svojim roditeljima otišla na groblje u Sesvete. Ponedjeljak je bio dosadan, čitala sam lektiru. U utorak sam se već počela veseliti što dolazi petak.

Od dosade sam gledala kako lišće pada s drveća i proučila svaki kutak svoje sobe. Srijeda i četvrtak brzo su mi prošli jer smo imali nastavu online.

Ovaj je tjedan bio jako dug ali najbitnije je da sam ostala zdrava. U petak se napokon vraćamo u školu.

Naučila sam da treba cijeniti slobodu, ali je najvažnije očuvati zdravlje.“ (P. L.)

Na kraju možemo zaključiti da je najvažnije da je naša prijateljica vrlo brzo ozdravila i da se nitko od nas nije zarazio. Ona se kao i većina nas raduje povratku u školu. Za naš razred samoizolacija će biti iskustvo za pamćenje.

Tekst: Nikolina Gmaz, članica izvannastavne skupine Novinari

Dušni dan je katolički blagdan koji se obilježava nakon Svih svetih, 2. studenog, izraz je vjere u zagrobni život. Na taj dan razmišljamo o bliskim pokojnicima, s obiteljima obilazimo groblja, polažemo cvijeće i palimo svijeće. Groblja su posebno dostojanstvena u te dane.

Zašto baš svijeće, upitali smo se na Novinarima. Što je tako posebno u njima da privlače naše poglede i šire osjećaj mira i topline? Na Dušni dan pale se svijeće kao znak sjećanja na preminule. Mišljenje je da živući na taj način osiguravaju svjetlost i toplinu umrlima te duša pronalazi svoj put u mraku. Paljenje svijeća bio je i ostao običaj u svim religijama svijeta.

Bilo bi posebno lijepo paliti mirisne svijeće koje smo sami izradili pa smo se raspitali kako se to čini. Slijedi postupak uz napomenu da svijeće izrađujemo sa starijim članovima obitelji, tako da ne bi došlo do neželjenih ozljeda.

Izrada voštane mirisne svijeće u kućnoj radinosti (uz obvezno nadgledanje odraslih)

Sastojci:

• vosak (od starih svijeća, sojin ili pčelinji vosak)
• fitilj za svijeće
• posuda za svijeću (staklena teglica, čaša, šalica…)
• eterično ulje (miris po želji)
• lonac za otapanje voska

Postupak:

1. Svijeće radimo na ravnoj i čistoj podlozi. Odaberite posudu u kojoj ćete držati svijeću te izmjerite koliko voska treba da se ona ispuni.

2. Stavite vosak u lonac i pustite da se otapa na laganoj vatri 10 do 15 minuta uz često miješanje.

3. Kad se vosak rastopi, uklonite s vatre i dodajte eterično ulje. Broj kapi eteričnog ulja ovisi o tome koliko jak miris želite. Ulijte u rastopljeni vosak i miješajte nekoliko sekundi.

4. Prije dodavanja fitilja i voska morate imati čistu posudu. Prije ulijevanja voska, pričvrstite fitilj na dno posude i umočite ga u rastopljeni vosak te ga brzo stavite na dno posude. Pustite da odstoji pet minuta da se stvrdne.

5. Lagano ulijte vosak u posudu za svijeću. Rukom pridržavajte fitilj na mjestu. Ostavite malu količinu voska u loncu kako biste prema potrebi dopunili svijeću.

6. Pričvrstite fitilj za olovku, kuhaču ili nešto slično kako bi stajao ravno. Možete ga pričvrstiti sa štipaljkom za veš ili ga omotajte štapićem za ražnjiće. Držite vosak oko četiri sata na sobnoj temperaturi da se stisne.

7. Kad se svijeća ohladi, može se dogoditi da se vosak malo udubi prema sredini svijeće, oko fitilja. Zagrijte vosak koji ste sačuvali u loncu, ulijte kako biste ispunili udubljenje i ponovno pustite da se ohladi.

8. Fitilj za svijeće trebao bi biti manji od 2 cm, stoga izrežite fitilj na prikladnu duljinu.

IZVORI:

https://dubrovackidnevnik.net.hr/vijesti/grad/dusni-dan - autor: dubrovackidnevnik.hr (pristupljeno 2. 11. 2020.)

https://www.vecernji.hr/vijesti/znate-li-zasto-palimo-svijece-na-grobljima-1441601 (pristupljeno 2. 11. 2020.)

https://www.naturala.hr/napravi-sama-mirisnu-svijecu-u-osam-lakih-koraka/  -autor: naturala.hr (pristupljeno 2. 11. 2020.)

Tekst: Natalija Kucelj, članica izvannastavne skupine Novinari

Zadnji dan rujna održan je virtualni Okrugli stol Državne smotre LiDraNo. Zbog epidemiološke situacije sudionici su, umjesto u sunčanom Šibeniku, bili u „sobama“ Adobe Connecta. 

Tom su događaju prisustvovale učenica N. G. i njena mentorica Blanka Doko u kategoriji samostalnih novinarskih radova. U konkurenciji od 85 novinarskih tekstova osnovnoškolskih Lidranovaca tekst „Dobrodošli u toplički avion za proslave!“ odabran je među 15 najboljih. Vrlo smo ponosni na državni plasman.

Svi su se sudionici uspjeli prijaviti uz manje tehničke poteškoće koje su brzo riješene. Članovi povjerenstva su iznijeli kratke osvrte s puno korisnih savjeta i zanimljivih primjera iz osobnog života i novinarske karijere.

Unatoč posebnim okolnostima, bilo je to vrlo korisno i zabavno iskustvo!

Tekst: Nikolina Gmaz, članica izvannastavne skupine Novinari

Od sna do jave – kako se postaje učitelj?

Učitelji su neizbježni dio našeg školovanja. No, kako su oni postali učitelji? I zašto, pitali su se školski Novinari povodom Svjetskog dana učitelja.

Nakon srednje škole mnogi ljudi odlučuju se za rad s ljudima te žele nastaviti školovanje u tom smjeru. Učiteljski fakultet je centar obrazovanja za učitelje s time da postoje različita učiteljska zvanja, ovisno o stupnju i vrsti obrazovanja koje je pojedinac prošao. Učitelji razredne nastave često mogu predavati i nastavni predmet u višim razredima radi pojačanog programa tog predmeta koji su prošli na fakultetu. Tu su i profesori s Filozofskog i Edukacijsko-rehabilitatorskog fakulteta koji nam drže nastavu iz jezika te naši stručni suradnici. No nama učenicima zapravo najčešće i nije tako važno koje diplome imaju naši učitelji – da sve bude prema pravilima brine se naša ravnateljica i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Nama je važno da nam je s njima učenje ugodno, kao i školski život, da možemo biti svoji i napredovati.

Zašto bi netko htio postati učitelj? Svatko ima svoj, jedinstven razlog. Od ugledanja na roditelje ili neki drugi životni uzor, želje za prenošenjem znanja, ljubavi prema određenom školskom predmetu i drugo. Dobrog se učitelja najčešće opisuje kao strpljivu i zabavnu osobu koja zna dobro objasniti gradivo te voli svoj posao. Jer, čovjek najbolje radi ono što voli.

Svim budućim učiteljima želimo sreću, a našim dragim učiteljima čestitamo njihov Dan!

Napisala: Nikolina Gmaz, izvannastavna skupina Novinari